Već mesec dana, odvija se borba za spas konja na Vlasini koji na tim prostorima slobodno žive više od 30 godina. Cela Srbija učestvovala je u prehrani ovih divnih životinja iako oni formalno ne postoje. Do pre nekoliko dana na snazi je bilo vanredno stanje. Sada kada ono više nije na snazi, političari ćute kako ne bi izgubili poene u predizbornoj kampanji, a “kontraverzni biznismeni” se pojavljuju kao vlasnici tih konja i prete na svim nivoima. Inspekcija još uvek nije izašla na teren .
“Nisam mogao više, nisam imao odakle. Morao sam u proleće prošle godine da odvedem 150 grla na Vlasinu i pustim ih u prirodu. Dok su postojale subvencije postojale su i mogućnosti da ih izdržavam. Na klanice nisam ni pomišljao. Mislio sam da je i ovo privremeno rešenje, da će vlada da se predomisli, ali… Stalno mislim na njih. Kad sam čuo da su dva konja uginula za vreme ovih snegova, verujte mi, kao grom da me je pogodio”Kao grom da nas je pogodio, sve u grupi Divlji konji na Vlasini. Bili smo šokirani da je cela priča o humanosti dobila prizvuk afere. Cilj je bio da se konji spašavaju od snega i vukova, a ne od klanice i konjske mafije !?!

Pre nekih 10-tak godina, sličan slučaj desio se na Suvoj planini a medijski niko nije propratio priču. Zvanično “ubogi čobanin” a suštinski neki “biznismen” sa ergelom u pozadini, organizovali su istrebljenje konja na Suvoj planini koji su tamo postojali duže od 200 godina. Pošto je bio priveden prost čovek, koji je odmah sve priznao, sirotinja, čobanin, cela priča je ostala u senci, učesnici su prošli nekažnjeno (ili sa jako malom kaznom, može se proveriti) a konji su nestali..Ono što su činjenice oko konja na Vlasini, jeste sledeće:
Postoji nekoliko krda konja koji slobodno tamo žive duže od bilo kakve ergele, preko 20 – 30 godina, a koji su izloženi patnji usled nebrige društva i zbog odsustva jasne pravne regulative prepušteni na milost i nemilost svakome. Jedino su se lovci is LU “Vrla” uz dobrobit ljudi širom Srbije zaista brinuli o njima do sada. Pravna država sa svojim institucijama i vladavinom zakona do sada nije uradila ništa. Inspekcija nije izašla na teren da proveri da li su konji vlasnički ili ne. A pre dva dana je još jedno ždrebe pronadjeno mrtvo.

Mi smo u grupi molili, apelovali, sakupljali novac da se konji nahrane i spasu, da prežive i ne budu izgladneli, bili smo spremni da pišemo peticiju Zavodu za zaštitu prirode Srbije i Vladi Srbiije da izadje u susret i zaštite ovu vrstu konja iako je domestifikovana, a onda se odjednom pojavio “preduzetnik” sa tvrdnjom da su konji njegovi, da imaju sve papire a da uz pomoć države konji završavaju na klanici, da se od njih prave kobasice i prodaje meso. Nijedan apel inspekciji nije urodio plodom a gosp. Jagoš se preko noći stvorio u opštini Surdulica i uz pomoć lokalnih državnih činovnika i funkcionera kao i privatnih pretnji pokrenuo “hajku na konje” a lovcima vezao ruke da ih i dalje hrane.
I još jednom očajnički apelujemo na sve - od medija, preko etičkog komiteta VKS, do funkcionera u visokim institucijama, ljubitelja prirode, da ne dozvolimo da sve ovo prodje nezapaženo i da se ovim divnim domestifikovanim vrstama konja pomogne i pruži zaštita.
U trenucima kada nam je i više nego potrebno dokazivanje evropskih vrednost, a odsustvo vladavine prava je na primeru ovih konja poprimilo razmere špekulcija i insinuacija, sa jasnim primerima o uništenju prirodnog blaga na Vlasini koje je i više nego turistička atrakcija Pčinjskog kraja, Molimo Vas da izvršite pritisak na nadležne institucije, inspekciju, Ministarstvo poljoprivrede, Zavod za zaštitu prirode Srbije, da ispitaju stvari, pokrenu proceduru oko utvrdjivanja vlasnika.
Ukoliko vlasnik postoji, da ga prijave policiji i proslede slučaj javnom tužiocu po Zakonu o dobrobiti životinja. Ukoliko ne postoji, da apeluju na nadležne istitucije da ove konje uvrste u red zaštićenih vrsta.
Nemoćni smo, jer konj nije na spisku ugroženih vrsta, a Lovci su zbog pretnji sprečeni da ih do daljnjeg prihranjuju. O zloslutnom predkazanju šta će se desiti sa konjima na Vlasini ako država ne preduzme ništa, ne smemo ni da mislimo.
Unapred zahvalni.
Facebook grupa: Divlji konji na Vlasini
